Gosti Trga pjesnika bili su Ilija Đurović, pisac, pjesnik i urednik izdanja, i Brano Mandić, pisac, novinar, vizuelni umjetnik i direktor izdavačke kuće „Žuta kornjača“, koja je objavila sabrana djela Ljubomira Đurkovića u dva toma: „Sabrane drame“ i „Poezija, proza“.

Mandić je na samom početku večeri kazao da je Đurković bio najznačajniji dramski pisac koga je Crna Gora imala.

“On je prije svega bio čovjek koji je obilježio decenije nečega što bismo mogli da nazovemo našom kulturnom scenom, nečega što se nadamo da stvaramo i pokušavamo da dižemo, čak i kada nam to ne polazi za rukom.”

Ljubomir Đurković je bio čovjek koji je bio neizbježan za cijelu generaciju ljudi koja se zanimala za pisanje, naglasio je Đurović.

“Sretati u gradu čovjeka koji je toliko intenzivno prisutan i koji je na neki način otvoren za nove ljude i nova poznanstva, a s druge strane, to je bila mogućnost da se zaista sretne neko ko na sjajan način radi to za što se, u mom slučaju, mladi autor zanima. To su za mene bile istovremeno i poezija i drame Ljubomira Đurkovića. Jedna od njih se tada već obnavljala u pozorištu, to je drama 'Otpad' u režiji Nika Goršiča, i ja sam imao sreću da čovjeka koji je napisao tu dramu, koju sam ja igrom slučaja gledao, kroz koju sam se zaljubljivao u pozorište i kroz koju sam shvatao uticaj Ljubomira Đurkovića ne samo na dramsku formu, nego i na scenski jezik koji je kod nas u Crnoj Gori uvijek bio ta jedna problematična, vrlo kruta, pomalo nepostojeća stvar.”

Kako je dodao Đurović, ono što je uzbudljivo kod Ljubomira Đurkovića i što je zavolio upoznajući ga, jeste njegov nepretenciozni odnos prema sopstvenom radu.

“Što, naravno, ne znači nezainteresovanost prema radu, ali ipak na jedan specifičan način nije sebe shvatao previše ozbiljno onako kako to rade neki ljudi i onda od sebe naprave karikature”, kazao je on.

Rane pjesme Ljubomira Đurkovića bile su dašak modernizma koji je u crnogorskoj poeziji došao sa malim zakašnjenjem, kazao je Đurović.

“Ipak, kada se pojavio taj modernizam, bilo je nekoliko pjesnika koji su znali šta s tim da rade, i Ljubomir je definitivno bio jedan od njih. Tako da, ako su te prve dvije zbirke imale taj snažni modernistički upliv, nove pjesme, koje su objavljene u kombinaciji sa izabranim pjesmama, donijele su i postmodernistički talas. Na neki način, Ljubomir Đurković se ponovo pojavio sa poezijom koja je bila sposobna da zaintrigira i mlade pjesnike i novu publiku. Takođe, na prvu loptu, odisala je navodno neozbiljnim pristupom pjesmi i samoj formi, dok je zapravo iznutra, što je jedan od najvećih kvaliteta poezije Ljubomira Đurkovića, uvijek bio jedan jako kvalitetno izrađen metar, ritam i oblik pjesme, što je dokazivalo da je u pitanju pjesnik koji ima iskustvo različitih pjesničkih formi, prevođenja i klasične poezije.”

Mandić je istakao i da su se potrudili da sabrana djela budu dostupna u knjižarama. “Govorimo o piscu koji mora biti vidljiv u crnogorskoj književnosti. Postoji taj mit da je Ljubomir Đurković malo napisao koliko je trebalo, jer se mi sa ispod deset knjiga sabranih djela ne računamo u pisce”, kazao je on, a Đurović je dodao da je riječ o piscu koji vlada svojom formom i svojim jezikom na virtuoznom nivou.

“U njegovim tekstovima, bilo da je riječ o dramama ili poeziji, stvari iznutra funkcionišu perfektno. Drama “Otpad” je primjer postavljene scene od riječi do riječi i funkcionisala je bez ikakvih dramaturških problema, što znači da je u pitanju dramski pisac koji je i taj zanatski, dramaturški dio poznavao besprekorno. Takođe, i poezija je na taj način pisana sa velikom pažnjom, sa nevjerovatnim osjećajem za ritam i metar pjesme. To znači da govorimo o piscu koji je proveo dosta vremena nad svojim tekstom i kojem je bilo važno da on bude na taj način dovršen. Imamo knjigu sabranih drama koja ima preko 600 stranica i u njoj je 10 drama. Imamo knjigu koja pokazuje da je u pitanju pisac koji je radio intenzivno, koji je vrlo detaljno gradio svoje tekstove i posvetio im vremena koliko je neophodno da bude zadovoljan tekstom.”

Đurović je na Trgu pjesnika posebno istakao dramu “Kjara Zorzi” koja zatvara knjigu sabranih drama.

“Posebno mi je važno da je pomenem i na ovom mjestu jer je napisana za budvansku scenu, za budvanski Stari grad, za te potencijale koje ovaj prostor nosi za poigravanje istorijskim motivima, metaistorijskim motivima. Govorimo o jednom opusu u kojem imamo i obradu antičkih mitova, i obradu nacionalnih i lokalnih mitova i jednu pseudoistorijsku dramu, kako je potpisano u podnaslovu, a to je drama “Kjara Zorzi”. Ljubomir je povezan sa Gradom teatrom jer postoji ta drama koja je načelno pisana kao ideja produkcije ili koprodukcije i u pitanju je sjajna drama. Ako se nekada postavi na scenu, mislim da će biti nevjerovatno važan pozorišni trenutak za Crnu Goru.”

Mandić i Đurović su kazali da je ovo bilo prvo festivalsko predstavljanje sabranih djela Ljubomira Đurkovića.