Travar Branislav Popović (1936), još kao dječak, naučio je od svoje bake i majke da prepoznaje ljekovito bilje. Poslije je znanje usavršavao, čitajući literaturu, i učestvujući na sajmovima u Novom Sadu, Beogradu, Sarajevu, Podgorici i drugim sredinama.

Završio je petogodišnju Učiteljsku školu u Tuzli i Višu školu za socijalne radnike u Sarajevu. Od 1994. živi u Bijeloj kod Herceg Novog. 

U beogradskom časopisu „Moć prirode“ bio je urednik rubrike „Mladi pitaju – travar odgovara“. Povremeno objavljuje stručne tekstove i drži „Malu školu ljekovitog bilja“, ne samo u Crnoj Gori nego i u BiH, i Srbiji.

Poznati su njegovi registrovani preparati: „Srećko“ (protiv pušenja), „Dijana“ (za otklanjanje pojedinih ženskih tegoba), biljni sirup „Jasmin“ i drugi. Popović je registrovani član Društva za unapređenje narodne medicine u Crnoj Gori. Stručno se usavršavao u Engleskoj i Francuskoj, gdje je proširivao znanja iz oblasti fitoterapije.

Kada upozna ljekovito bilje i pčelinje proizvode, čovjek ne može da ih ne zavoli. Zdraviji su od sintetičkih ljekova, i dostupni su svima.

„Ljekovito bilje je moj život“, kaže travar Popović. Važno je poznavati vrijeme kada bilje treba brati, koji dio upotrebljavati, kako ga sušiti i čuvati. Obišavši cijelu bivšu Jugoslaviju, autor je zaključio da se po kvalitetu ljekobilja Crna Gora izdvaja, jer obiluje suncem i biljkama koje iz krša upijaju sve potrebne minerale. Po Popovićevom fitoterapeutskom iskustvu na vrhu biljnog carstva nalaze se žalfija, lincura, hajdučka trava, kantarion i majčina dušica.

Biljni preparati koji se pominju u knjizi su ispitani, verifikovani i atestirani u naučnim zdravstvenim ustanovama.

Knjiga pred nama je puna istinitih životnih priča, i sudbina ljudi kojima su ljekovite biljke i pčelinji proizvodi pokazali put do dobrog zdravlja i dugovječnosti.