Nikad dovoljno savjeta kada neko sebi postavi pitanje kako da nađem posao na brodu. Evo jedne forumaške ispovjesti djevojke iz Hrvatske koja je radila kao konobarica na japanskom kruzeru kompanije NYK, a prenosi plovidba.me.

Kako ste čuli o poslu na kruzerima?

Slučajno, upisala u google-u; Svidjela mi se ideja putovanja i zarađivanja novca jer sam nakon godina faksa i rada i slušanja onih pesimističkih priča, a i onih optimističkih od ljudi koji su putovali...

Šta vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?

Kao što sam navela ogromna želja za promjenom, za avanturom i ono, meni među najbitnijim stvarima, bilo mi je važno vidjeti mogu li izdržati sve to. Hoću li podviti rep i vratit se kući plačući.

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?

Preko EP-a. Sva pozitivna iskustva s njima i uvijek su pomogli kad bi negdje zapelo. A oni su mi bili najbliži i ukrcavali su na druge kompanije osim Carnivala.

Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?

Prvo je u igri bio Royal, pa Disney i na kraju sam dobila ponudu za japanski kruzer i s obzirom da mi je izgledalo egzotično i zanimljivo prihvatila sam pa kud puklo.

Koliko je trajao intervju i kada ste saznali da ste prošli?

Interview je trajao cca 50 minuta ako se dobro sjećam, i dobro me čovjek ispilao, iznenadila sam se, i sjutra ujutro sam odmah saznala da sam dobila posao.

Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?

Koliko god sam potrošila skoro sav novac sam dobila natrag od kompanije. Uniforma besplatna, cipele, zdravstveno, viza, pomorska knjižica, hrana u hotelu po dolasku, avionska karta plaćena. Sada idem na drugi ugovor i agent mi rješava kartu za nazad, dakle, ne moram se zafrkavati ni sa čim samo moram doći zdrava i voljna DA radim.

Kako ste se spremili na put u nepoznato, šta ste ponijelivsa sobom?

Ja sam, slušajući savjete sa foruma, ponijela minimalno svega. Dva manja kofera. To je bila greška. U Japanu nema baš jeftine odjeće, izgubila sam tonu živaca tražeći stvari koje mi trebaju jer ne razumijem njihovo pismo a ništa skoro nije na engleskom… Sve mi je bilo čudno… Jabuke su skupe ko suvo zlato, naći običan jogurt je lutrija…

Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu.

Kad sam došla sve je bilo normalno, ništa mi nije bilo čudno. E, onda kad sam se prvi dan vratila sa posla nisam mogla spavati, imala sam napade panike zbog zatvorenog prostora, pa napad panike drugi dan kad smo cijeli dan bili na moru. Osjećala sam se zarobljeno. Tri dana nisam ni jela ni spavala i svaku veče sam tuširajući se hladnom vodom da dođem sebi u glavi davala otkaz… Tu mi je puno pomogla cura iz Srbije koja je došla isti dan kao i ja pa smo skupa bile izgubljene. Ostale cure su mi puno olakšale i rekle su da su sve plakale prvih dana kad su došle od šoka i da će proći i bile su u pravu. Ali treba to proći. Četvrti dan sam bila OK.

Koliko vam je kompanija pomogla da se osjećate dobrodošlim na vašem radnom mjestu?

Bio mi je dodijeljen supervizor iz Japana koji je doslovno pratio svaki moj korak. Kada sam se gubila po brodu, eto ga iza mene, kada nisam razumijela šta gosti pričaju na japanskom, opet se on pojavi. U početku sam mislila da me lik prati jer mi nije niko rekao da on motri nan as prvih mjesec dana otkad dođemo na brod da se lakše snađemo. Danas sam zahvalna što je bio takav, jer bi se inače puno teže snalazila.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?

Poslije početnog šoka sam se osjećala ograničeno samo kada bi me lupila žuta minuta a nisam se imala gdje sakriti od ostatka svijeta i biti sama makar sat vremena. Teretana mi je bila spas i trčanje po deck-u.

Jeste li bili zadovoljni zaradom?

I više nego zadovoljna. Novac bolji nego sam očekivala.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?

Postoji, ali rijetko se dobije i većina poslova je ograničena na kolege kojima je japanski jezik na većem nivou, a to smo rijetko mi iz ovih djelova svijeta…

Opišite dobre strane rada na kruzerima.

Upoznavanje samog sebe, putovanja, zarada (nekom bolja nekom lošija ali u principu možeš uštedjeti ako imaš imalo volje).

Opišite loše strane posla na kruzerima.

Ako imate dečka kući, zaboravite ga, ili se ne ukrcavajte uopšte. Podnošenje onih valovitih dana ako nemate želudac za to. Sve se zna o svakom, rekla bih nedostatak privatnosti.

Da ki biste zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?

Da. Uvijek se možete okrenuti i vratiti kući ako vam ne odgovara!

Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?

Nemojte ništa očekivati. Idite mirne duše, otvorenog uma i što bude biće.

izvor: plovidba.me foto: Miloš Ćetković