Reporter Jutarnjeg lista Tomislav Čadež objavio je reportažu o svom boravku u Crnoj Gori, koju prenosimo integralno.

"Rat traje sve dok živi posljednji svjedok živih svjedoka, dakle posljednja unuka ili unuk posljednjega neposrednog sudionika. Znači, na našim se prostorima, a i gotovo svugdje na globusu, rat nikad nije okončao. Stoga se treba takvom okruženju prilagoditi.

Filozofiram tako u sebi dok prelazim granični prelaz Vitaljina, na putu za obližnji Igalo i u, nastavku, Herceg Novi. E da sam ja Dubrovčanin, ne bih ni danas htio preći tu granicu, premda je eto mnogi Dubrovčani danas redovno prelaze, odlazeći u šoping u Aromu, ili Ideu, trgovačke lance crnogorske koji su i do tri puta jeftiniji od onih u Konavlima.

Jeste da su i odavde krenuli ljudi koji su palili Župu dubrovačku i ubijali po Stradunu, ali niko se tim danas ne ponosi u javnom životu Crne Gore, a, vjerujem, malo ko i u realnosti.

Bilo kako bilo, valja preći granicu, zbog nje se i ratovalo. I doista, kad je pređeš, shvatiš da je bila nužna, makar za državljane Republike Hrvatske. Naime, da nema nje, ne vjerujem da bi kapućino u Herceg Novom bio triput jeftiniji nego li u Dubrovniku.

A da ne govorimo o smještaju. On je i četiri puta jeftiniji. Iz nekog razloga, možda zato što rat nisu dobili ni oni koji su ga htjeli, ni oni koji ga nisu htjeli, ljudi su skromniji i rekao bih, ljubazniji nego li smo navikli kod kuće.

Igalo, turističko mjestašce na ulazu u Bokokotorski zaliv, šetnjicom uz more povezano je s Herceg Novim. Šetnja traje kakvih tri četvrt sata i ugodna je uveče, ili noću. Nigdje smeća, nigdje pretjerane buke, tu se još uvijek klinci masovno okupljaju na pijesku i kamenju s gitarama, a iznad njih stotine restorana i restorančića, kafića. Pristup moru je svugdje moguć, teče gotovo ničim prekinuta plaža, uska i samo na mjestima divlja, a sve ostale dionice opremljene suncobranima, ležaljkama, tendama, među stablima, divovskim čempresima, borovima, velikim grmovima kamelije, mjesta s hladovinom i bez nje. A cijene - kao da ti se novčanik najedanput utrostručio.

Evo, primjer za najprostije duše, ili uvijek istoga željnu djecu: hamburger s pomfritom za dva eura. Ili juhica, glavno jelo, desert, piće - pet eura.

Red kao u Švajcarskoj

I nema šanse da ne dobijete račun. Apsolutan je teror očito lokalna vlast zavela među ugostiteljima, jer zaista se svi drže propisa i zakona kao u Švajcarskoj. Duž cijele te rivijere, s tek nekoliko većih hotela, koju krase čak i stambeni neboderi, tačno u jedan iza ponoći zamukne, čak i Karleušin koncert, sva muzika i više nigdje ne možeš popiti piće.

Crna Gora je posljednjih godina poznata po uličnim ubistvima kriminalaca. Očito im je ljeti država uvela moratorijum za ubojstva, osobito na obali, u turističkim mjestima. Naime, u Herceg Novom se osjećaš doista sigurno. Jedino uveče vlast otvoreno paradira mišićima. Na ulice izađu naoružani policajci u džipovima, pokazuju se...

Ima jedna ili dvije diskoteke, jedna ili dvije benzinske pumpe koje rade cijelu noć, ali noćni život kao takav je očito potisnut u drugi plan.

Cijene smještaja zapanjujuće su niske u poredjenju sa našima. Dok u nas za bolji apartman ne možeš ući ispod stotinu eura, ovdje jedva da i možeš pronaći toliko skup smještaj. Na primjer, najluksuzniji hotel u Igalu, da sad ne reklamiram, toliko je da usred sezone noćenje sa doručkom za dvije osobe stoji hiljadu kuna.

Najveća atrakcija Igala je golemi kompleks socijalističkih zgrada s bazenom, koji je dijelom hotel, a dijelom bolnica. Sve je kao i prije pola vijeka, sobe, namještaj, pločice, novi su jedino televizori, ali sobe su prostrane, balkoni golemi, osoblje razdragano, gosti uglavnom iz Srbije i Rusije, a ocvali luksuz golemih enterijera zapravo krijepi i smiruje. Najskuplje što ovdje možete platiti sobu i puni pansion u punoj sezoni je nekih pedeset eura.

A cijene u privatnom smještaju se kreću od deset eura naviše. Znači, ukratko, četvoročlana hrvatska familija može ugodno ljetovati na crnogorskom primorju sedam dana za petsto eura.

Moćna valuta euro

Ona ista vožnja od Herceg Novog do Igala taksijem stajaće vas četiri eura iliti tridesetak kuna. Fasade su sređene, ne preglasni, Herceg Novi ima fortifikaciju značajnog obima i arhitekture, Kanli kulu, koja se dakako ni u snu ne može mjeriti s dubrovačkim zidinama, ali ipak predstavlja doživljaj i njen obilazak stoji tri eura, dok ćete obilazak dubrovačkih zidina platiti tačno devet puta više, odnosno 27 eura iliti 200 kuna.

U Herceg Novom za stepenice kažu skale, jednako kao i u Dubrovniku, domoroci su zapravo pitomi primorci, stiješnjeni još opakijim brdima nego li Dalmatinci, sve te preplavljuje i zelenilo i more i nakon nekog vremena teško ti je povjerovati da nisi kod - kuće.

Nisi, naravno. Ali nekako su mi čak i miliji ovdašnji turisti, među kojima nema mnogo njih van Balkana, jer nekako se svečanije drže, manje su zahtjevni i bučni, a najviše od svega mi se svidjela dakle valuta - euro.

Najedanput mi se učinilo, i ne samo učinilo, da je taj euro zbilja jako oružje u mojim rukama. Mnogo ovdje vrijedi. Znam da ne smijem reklamirati poroke, ali kad ste zadnji put za jednu srednju kovanicu kupili na kiosku kutiju s dvadeset smotuljaka?

Ono što se zbirnim imenom zove nautički turizam, u crnogorskom je primorju manje razvijen nego li na našem I mnogo je manje brodica na moru i na vezu, turističkih i domaćih. No i tu razliku brzo prestaneš uočavati. Ovako je uostalom bolje, manje je predmeta koji zaklanjaju pogled spram otvorenom moru. Kojeg se ovdje nazire tek komadić, kroz uska usta Bokokotorskog zaliva. Taj sjeverni dio crnogorskog primorja zaklonjen je dakle od otvorenog mora, vjerovatno je ugodan za boravak van takozvane turističke sezone. A tad cijene smještaja, a vjerojatno i u restoranima, drastično padaju.

U Hotelu Igalo, luksuznom socijalističkom raju, već od prvog 10. noćenje s doručkom stoji 32 eura, pa je cijenom dostupno čak i nemalom broju hrvatskih penzionera.

Glavni nedostatak crnogorskog turizma je veoma banalan - deru te na telekomunikacijskim uslugama. Valja dokupiti karticu za internet, a pozive izbjegavati. Naime, nemojte se zezati, ako malko potegnete brbljati, moglo bi vam to izbiti iz džepa i nekoliko stotina eura, mnogo više nego ste potrošili za cijelo ljetovanje.
Sad mi, na kraju teksta, pada na pamet skaredna ideja. Nije loš aranžman uzeti ljetovanje u Herceg Novom pa iz njega posjetiti Dubrovnik. Jedan dan vanrednih troškova svaki bi turista morao moći podnijeti.

Izvor: Jutarnji.hr/portalanalitika foto: Tonči Plazibat/cropix