Prije prolaska kroz Učku vrijeme nam nije nagovještavalo lijep boravak u Istri. Portali koje smo pratili u toku puta najavljivali su Teodora, oluju koju su pratila najfrenetičnija upozorenja. Telefoni mojih saputnika i moj užarili su se od poziva porodica koje su brinule za našu bezbjednost.
Na samom putu vrijeme nije bilo lijepo, ali daleko od toga da je bilo riječi o kataklizmi koja je najavljivana i prenošena u medijima. Bilo je magle i kiše, ali aplikacije na mobilnim uređajima su nas navodile do samog ulaza u hotel „San Rocco“ u Betonigli.
Naši domaćini iz Turističke zajednice Istarske županije napravili su odličan izbor. San Rocco je obnovljena porodična kuća gospodina Tulija. Kamena kuća obnovljena je po svim konzervatorskim standardima i na kući su sačuvane autentične grede iz perioda gradnje. Smještajni kapaciteti i restoran se nalaze u jednom objektu dok su bazen i wellness dio izdvojeni u drugi.
Na večeri nas je uslužio konobar-somelijer, a tokom posjete ostalim restoranima uvjerićemo se da je to standard. Saznajemo, kako veče odmiče da je on sin gospodina Tulija, a da je i ostatak porodice uposlen u firmi. Kuhinja je domaća, a pored nezaobilaznih tartufa i kozjeg mladog sira, vinskih sorti Malvazije i Terana, upoznali smo se sa rastućom industrijom maslinovih ulja čiju ekspanziju prati i priznanje da se 56 uljara iz Istre našlo među najboljim u svijetu.
Ujutru smo bili kod gospodina Gvida, Austrijanca po porijeklu koji dugo vremena živi u Istri ( čiju je radnu biografiju obilježilo stažiranje na našem Svetom Stefanu sedamdesetih godina prošlog vijeka ). Gvido je zakupio stari objekat koji je obnovljen od strane vlasnika Italijana, ali na žalost - loših preduzimača, tako da nam se požalio na mnoge nedostatke u objektu. Objekat nosi ime „La parenzana“ po staroj željeznici koja je prolazila kroz ovaj kraj, zato je i prepun fotografija ljudi u uniformama željezničara.
Sledeća stanica je vinarija Kozlović kojom rukovode bračni par Antonela i Đanfranko koji su nas i sačekali u novom moderno dizajniranom objektu izgrađenom prije dvije godine. Četvrta generacija vinara iz Istre koji su do 1995. prodavali vino „na refužu“ a sada su vlasnici nekoliko brendova Malvazije i Terana koji se proizvode u 200.000 boca. Ponosno su nam pokazali postrojenje za punjenje koje je sufinansirano iz predpristupnih sredstava Evropske Unije. Potvrdili su nam činjenicu da je pisanje projekata veoma zahtjevan posao i da im je tek iz drugog puta trud urodio plodom.
Malvaziju vinarije Kozlović možete naći i u nekoliko budvanskih restorana.
U konobi Buščina u istoimenom mjestu poslušali smo priču o Boškarinu, istarskoj sorti govečeta koje je u osamdesetim godinama prošlog vijeka dovedeno do istrebljenja, ali kako je u ekspanziji ruralnog turizma prepoznata vrijednost mesa ovog govečeta, krenulo se sa ponovnim uzgojem i zabilježen je rast broja jedinki.
Tokom trećeg dana posjetili smo uljaru Ipša i dobili kratak kurs somelijerstva kada je maslinovo ulje u pitanju. Porodica Ipša je aktivno krenula u bavljenje maslinarstvom 1998. godine i danas se smatra da posjeduju najkvalitetniji proizvod u Istri. Na slikama koje su okačene u uljari vide se Ban Ki Mun, Vaclav Klaus...
Na kraju posjete boravili smo u Grožnjanu, gradu-koloniji umjetnika na vrhu istoimenog brda. Svaka ulica posjeduje svoju galeriju i na centralnoj pjaci muzičara svake godine se organizuje poznati džez festival.
Ono što sveukupni utisak čini još jačim je da sadašnji uspjeh koji prate tekstovi i nagrade velikih informativnih kuća kao što su Haftington post, Nju Jork Tajms, Bild..., najviše može da se pripiše aktivnostima regionalnih vlasti i lokalnim samoupravama koje su svojim aktivnostima uradile mnogo na edukaciji, podsticaju i promociji svih preduzetničkih aktivnosti na ovom planu.
Projekti poput puteva vina, domus bonus-a (promocija autentične arhitekture), tartufo vero (sertifikovana proizvodnja tartufa), dobra politika u izradi planske dokumentacije ... doprinjeli su da je Istra danas primjer za nas koji smo početnici u ovom poduhvatu.
Nakon naše lijepe posjete Istri uvjeren sam da će Budva i budvansko zaleđe uz aktivnosti Opštine i Turističke organizacije Budva na strateškom osmišljanju ruralnog turizma i podsticaju preduzetničkih projekata na ruralnom području za veoma kratko vrijeme postati primjer za neke nove početnike.
Ljubo Filipović
Slike Ljubo Filipović i TO Istre
