Učesnici večeri bili su Zoran Hamović, osnivač, direktor i glavni urednik Izdavačkog preduzeća CLIO i predsjednik Udruženja profesionalnih izdavača Srbije, Ksenija Radulović, redovna profesorka FDU, urednica brojnih stručnih i naučnih izdanja iz oblasti dramskih umjetnosti i Vojislav Voja Brajović, glumac.
Hamović je na samom početku naglasio da je glumac Branko Cvejić bio izuzetna umjetnička ličnost.
"Naslov knjige odražava naše ideje i želje da obiđemo cijeli region. Cveja je bio osoba koju uvažava i voli cijeli region, glumac koji je imao veliko poštovanje u svim krajevima. Kada nam je bilo najteže, kada smo imali sporove i kada se nismo razumjeli, on je uvijek pronalazio način da ga ljudi vole, poštuju i cijene, te da budu zajedno sa onim što je on izgradio. Knjiga je nastajala od sredine septembra 2022. godine. Beka Vučo, kao velika prijateljica i neko ko je s Cvejom proveo čitav život, imala je ideju da se napravi knjiga nedugo nakon što je Cveja utonuo u dubok san", kazao je on, dodajući da su članovi redakcije koja je radila na knjizi, pored njega, bili i Ksenija Radulović, Aleksandar Milosavljević i Jelena Knežević Barać.
"Knjiga je sačinjena od niza autorskih tekstova koje su napisali svi oni koji su učestvovali i obilježili Cvejin život, baš kao što je on obilježio njihove. To su saradnici, prijatelji, poznanici, svi oni koji su bili u prilici da s njim sarađuju, žive, učestvuju u različitim projektima i ostvaruju svoje ideje i snove. Zato možemo reći da je ova knjiga bogata jer prikazuje jedno vrijeme, daje presjek ne samo stvaralačkog života Branka Cvejića već i jednog traumatičnog perioda u kojem smo svi bili, ali istovremeno prikazuje različite vrste istorijskih transformacija kroz koje smo svi prolazili, baš kao i on, kao neko ko je rješavao različite probleme. Zbog toga ga mnogi cijene, poštuju i vole".
Radulović je kazala da je Branko Cvejić gotovo cijeli svoj profesionalni angažman kao pozorišni glumac, producent i direktor pozorišta proveo u JDP-u, koje se bavi klasičnim pozorištem.
"To nije eksperimentalno, avangardno pozorište, ali to ne znači da nije eksperimentisalo za vrijeme raznih umjetničkih uprava. Cveja je kao pozorišni čovjek povremeno, a čini mi se i često, na jedan površan način bio posmatran kao dio umjetničko-pozorišne platforme vezane za određenu grupu umjetnika u JDP-u. Sve je to posmatrano na simplifikovan način kao jedna vrsta relativno tradicionalnog pozorišnog izraza. Mada se najčešće priznavala visoka umjetnička vrijednost svega što je rađeno. Kada se razgrnu te spoljašnje naslage predrasuda, suočavate se s tim da je to bio moderan pozorišni izraz i da je Cveja bio glumac, upravnik i gledalac s izrazitom umjetničkom otvorenošću koja nije bila trendovska. On se nije povodio za onim što je trenutno moderno, već je imao senzibilitet da prepozna nešto što je novo, inovativno i umjetnički vrijedno", istakla je ona, dodajući da takav senzibilitet nije čest, već rijedak.
"On je to imao i bio je okružen ljudima s kojima je to mogao dijeliti i usmjeravati. Sjećam se Sterijinog pozorja i Olivera Frljića koji se predstavio s predstavom “Mrzim istinu”. Sjećam se Cvejićevog oduševljenja tom energijom i novim, hrabrim, radikalnim iskorakom. To je bilo nepogrešivo kao jedna vrsta detekcije."
Glumac Voja Brajović otkrio je da se s Cvejićem poznaje od 1965. godine.
"On je igrao u “Dadovu" u Beogradu, a ja u “Abraševiću” iz Valjeva. Kasnije smo se sreli na fakultetu, ja prva godina, on treća. Zahvaljujući hrabrom Bojanu Stupici koji je mladima pružao šansu, zajedno smo igrali u predstavi “Agamemnon”. Iako smo imali oko dvadeset godina, igrali smo hor argivskih staraca sa zalijepljenim bradama, perikama i štapovima. Kada bi Cveja trebao nešto reći, nas četrnaest bi se smijalo, a on bi zgrabio štap i rekao “Profesore, ako se budu smijali, napustiću predstavu.” Tu sam prepoznao njegovu nevjerovatnu hrabrost. Ako neko poželi druženje s nekim koga krasi čovječnost i pravednost, to je bio Cveja. Naša generacija je tako bila opredijeljena".
Brajović je kazao da je Cvejić bio desna ruka Jovana Ćirilova.
"Znali smo da je Ćirilov pozorišni genije, a Cveja je ostvarivao njegove ideje. Što je teži zadatak bio, to je za njega bio veći izazov. Radovao se teškim situacijama. Na Gradu teatru smo igrali “Lažnog cara Šćepana malog” u režiji Dejana Mijača u vrijeme inflacije. Mijač je insistirao da Crnogorci govore na svojim dijalektima, a Cveja je imao malu ulogu gdje je trebao reći “kotorski te providur pozdravlja i po mene šalje ove dare”. Vlasta Velisavljević je pitao zašto Cveja govori na slovenačkom dijalektu, pa je Cveja prijetio da će napustit predstavu, ali smo ga ubijedili da se vrati. On nastavlja da govori tekst i svi krenu da se smiju, a on se okrene put Vlaste i kaže “Je l’ vidiš dokle to dovodi?”. Pokušavam da objasnim kakav je on bio eksploziv, mogao je da eksplodira na nemogućim mjestima. Kada je Ćirilov otišao u penziju, Cveja je nastavio raditi. JDP je postalo jedno od 19 najznačajnijih pozorišta svijeta, ali smo imali i velikih problema u pozorištu kad je skinuta jedna od najbitnijih predstava “Kad su cvetale tikve”. Zabrana te predstave zaustavila je kulturni napredak cijelog društva", kazao je Brajović, dodajući da je Cvejić uvijek bio borac i htio igrati ono što bi nekome moglo zasmetati.
"Njegov glumački dar nije bio u drugom planu. Uvijek je govorio da se ponaša, a ne da glumi. “Ja ne glumim, ja se ponašam”, govorio je. To nije jednostavno, a on je bio veoma vješt u tome."
Brajović je tokom večeri govorio dva Šekspirova soneta, jedan da dočara publici što je Cvejića diralo i uzbuđivalo, dok je za drugi kazao da ga je Šekspir napisao Cvejiću.
"Šekspir je napisao sonet u kojem se oprašta od svojih kolega glumaca. Mislim da je to napisao Cveji", kazao je Brajović, a publika je oba soneta nagradila aplauzom.
Brajović: Jedna od najznačajnih stvari ovih prostora je Grad teatar
Na kraju večeri, Brajović je istakao da je Cvejićev doprinos u radu i projektima Grada teatra bio veliki i poslao važnu poruku.
"Čuvajte to što imate, borite se za to što imate. Budva Grad teatar, kud ćete ljepše ime. On mora to da bude i biće, nadam se. On dugo traje i treba još dugo da se održi. Jedna od najznačajnijih stvari ovih prostora je Budva Grad teatar", zaključio je Brajović.
