Borut Šeparović rođen je 1967. godine u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na postdiplomskom studiju Das Arts (Napredne studije scenskih umjetnosti) u Amsterdamu. Osnivač je umjetničkog kolektiva MONTAЖ$TROJ, čiji je umjetnički voditelj i reditelj od osnivanja 1989. godine. Režirao je i vodio preko 50 projekata, predstava i performansa u produkciji Montažstroja, ali i brojnih institucionalnih pozorišta. Od 1997. do 2002. Radio je u Holandiji, gdje je osnovao skupinu Performingunit i stvarao je  pozorišne  projekte s međunarodnim koprodukcijama. Vodio je umjetničko-istraživačke radionice u Hrvatskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Srbiji, Italiji, Crnoj Gori. Radio kao pedagog na Akademiji St. Joost u Holandiji. Njegovi projekti ostvaruju izuzetne međunarodne uspjehe. Svojim radom, s profesionalnim umjetnicima i izvođačima, ali i s osobama bez umjetničkog iskustva, osvaja mnoge nagrade te izaziva zanimanje svjetskih medija, počevši s predstavom Everybody Goes 2 Disco From Moscow 2 San Francisco (1994). U predstavi Timbuktu (2008) sudjeluju napušteni psi i beskućnici, a u dokumentarističkome projektu Srce moje kuca za nju (2010) protagonistkinje su nezaposlene žene koje svoje potresne radne biografije suprotstavljaju nacionalnoj fudbalskoj mitomaniji. U predstavi 55+ (2012) i dokumentarnom filmu Potrošeni (2014) više od 50 osoba starijih od 55 godina izložilo je svoje intimne ispovjesti. Nagrađivana predstava A gdje je revolucija, stoko? (2014) provjerava koliko smo spremni zauzeti se za sveobuhvatne društvene promjene. Režira i u institucionalnim pozorištima (Žudnja, 2006. u zagrebačkome HNK-u; Generacija 91–95, 2009., Mauzer, 2011. i Crna knjiga, 2016. u koprodukciji sa ZKM-om). Njegov autorski projekt MLADEЖ BEZ BOGA iz 2019. godine brutalno suočava publiku s otuđenošću i radikalizacijom mladih u današnjem sve umreženijem, ali i atomiziranijem društvu. Na sajtu Montažstroja se navodi i to da: „Šeparović u svom radu eksperimentiše sadržajem i izrazom, propitujući emancipatorski potencijal društveno angažovane umjetnosti, te postavlja u središte društvene pažnje bolne probleme naše zajedničke stvarnosti. Njegov trajni interes je stvaranje angažovanog pozorišta i umjetnosti koji uvijek nanovo propituju i problematiziraju okruženje u kojem nastaju“.

Ana Prolić rođena je 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Završila je doktorske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer Teorija književnosti. Učestvovala je na naučnim skupovima i  objavila je niz naučnih radova. Učesnica je u međunarodnim pozorišnim radionicama. Napisala je brojne pozorišne dramatizacije i adaptacije, autorske tekstove. Radila je kao dramaturg u nizu predstava za odrasle i djecu. Posljednjih nekoliko godina i režira. Za svoj je rad nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta, Marin Držić, Marul, Žar ptica. Pisala je i pozorišne kritike i osvrte za nedeljne i dnevne novine, te za specijalizovane časopise i portale, kao i enciklopedijske i leksikografske članke. Na univerzitetu Vern, na smjeru Transmedijska dramaturgija, predaje osnove dramaturgije i pozorišnu dramaturgiju. Od 2012. godine u statusu samostalne umjetnice.

Moderator večeri je Bojan Munjin,  novinar i pozorišni kritičar.