Iako kratak, taj je period dovoljan da spretni ribolovac ostvari dnevni ulov(u susjednoj Hrvatskoj je najviše dozvoljeno 5 kg dnevno). Ako širuna nema u sumrak, sreću treba okušavati i do ponoći. Loviti je tada najbolje u području kakvog svjetla, ali ne u njegovom centru, nego na ivicama osvijetljenog prostora, jer širun kao svaka druga grabljivica iz sijenke napada plijen koji se okuplja u osvijetljenoj zoni.

Uspješnosti lova pridonosi i stanje mora. Najizdašniji ulovi se postižu po mirnom ili tek lagano namreškanom. Ako se lovi u kurentu, ulov će biti slabiji nego u mirnom moru.

   LAGANI PRIBOR

Loviti se može i preko prsta, ali je neuporedivo bolje raditi štapom i rolom. Dovoljan je štap srednje dužine, do 3,3 - 3,5 m, ali se može koristiti i metar duži. Rola može biti mala ili srednje velika.

Od osnovne strune, koja može biti debela i 0,30 mm, ako je najlonska, završnjak mora biti znatno tanji, čak i samo 0,15 mm. Dovoljno je ako ga čini samo predvez, najbolje napravljen od kvalitetnog najlona promjera 0,16 do 0,18 mm. Dužina mu može biti do dva metra, a na osnovnu strunu ga je najbolje postaviti posrestvom kopče na vrtilici, zbog čega na kraju mora imati omču za spajanje. Ispod nje je dobro uduplati i uplesti desetak centimetara završnjaka, radi ojačanja pribora.

Na drugi kraj završnjaka treba zavezati jednu udicu širine luka 5 do 8, čak i 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova, ali i zbog toga što su moguće i veće lovine. Oblik udice nije osobito važan, ali prednost treba dati onima oblika „Crystal“ sa srednjim ili dugim vratom.

   JEDE SVE

Da bi se opisani pribor dovoljno daleko odbacio najčešće je dovoljna samo težina mamca. A tim velikim izjelicama mogu se ponuditi mnogi mamci, kako vještački tako i prirodni. Međutim, za ribolov u sumrak uz obalu najbolje se pokazala duga lovka lignje izrezana na komade dužine oko 4 cm. Ništa slabija ješka pravi se od samog širuna - traka širine 5 do 6 i dužine 40 do 45 mm, izrezana s boka ribe, najbolje s mjesta gdje se bočna linija dva puta savija.

Koža širuna je izuzetno tvrda pa se jednim filetom od nje može uloviti i više riba. Zbog svjetlucavosti kože, filet širuna je jako uočljiv i izazovan, poput puno poznatijeg fileta s boka iglice. Veoma primamljiv i dugovječan mamac jeste i traka izrezana od slanine.

Ma koji bio, mamac se na udicu postavlja tako da se ona prvo provuče blizu jednog, zaokrene i provuče centimetar i po ispred drugog kraja mamca. Tako postavljeni mamac treba odbaciti što dalje od obale i čekati da ga uvijek gladni šarun pokupi u prvom metru dubine.

Ako se to ne dogodi, iz faze čekanja treba prijeći u fazu aktivnog traženja plijena. Svakih pet, šest sekundi treba napraviti dva ili tri lagana trzaja priborom. Pritom će „repić“ mamca zalelujati. Ako bude u blizini, i sit će se širun tada baciti na mamac.

Kad se zakači treba ga izvlačiti bez taktiziranja, ali i bez žurbe i trzanja, jer širun u ustima ima opnu koju izbaci kad uzima hranu, a ona je vrlo nježna i najčešće mjesto uboda udice. Pri naglom trzaju priborom ta bi opna pukla i plijen bio izgubljen.

   DOBRO JE PRIMAMLJIVATI

Ponekad širuni u sumrak znaju biti i na nešto većoj dubini. Zato kad ne rade, mamac treba pustiti da potone nešto dublje. Međutim, bolje je rješenje primamljivanje. Primamljeni brumom šaruni će se penjati do same površine mora. Osim toga, primamu je dobro koristiti i zbog toga jer se njome na okupu održava jato, koje se inače zna iznenada izgubiti, kao što naglo i dolazi.

Primama treba biti skoro tečna kako bi se raspadala već na površini. U njoj ne smije biti krupnijih komada, koji bi hranili ribe. Najbolje je praviti od starog hljeba i samljevenih svježih ili usoljenih srdela.

Kada su ribe dalje od površine, a nema se primame najbolje je pribor prilagoditi lovu čekanjem na pola dna. Za to je potreban kakav plovak koji će mamac držati na određenoj dubini.

Oko sredine aprila širuni će se malo odmaknuti od obale, ali se opisanim načinom može i dalje loviti jer će se u priobalju pojaviti skuše. A za kraj, evo jednog detalja sa Dana širuna ispred budvanskih zidina.

Šime Duvančić za dubrovnikpress.hr