Neobičan komad iznenadio je mnoge, od samog načina ulaska publike u pozorište do uklanjanja četvrtog zida, te je tokom večeri i publika učestvovala u samoj predstavi.

Po izlasku na scenu, Đorđević je objasnio publici kako će se odvijati ta interakcija a zatim je uslijedilo skoro tri sata izvođenja tokom kojih su se smjenjivale razne emocije, komunikacija, pjesme i ples.

Đorđević je, nakon izvođenja objasnio da je potreba da ovu temu obradi bila lična i autentična i da mu ona mi znači više od svega. “U njoj je sadržana želja da pomognem i sebi i drugima. Kada se suočavamo sa nekim duševnim problemima uvek je korisno to podjeliti, makar sa jednom osobom. Najveća pobjeda mi je ako osoba koja ima ove probleme, inspirisana predstavom, potraži pomoć. Takođe mi je bitno kad radim ovu predstavu da kažem koliko je i zajednica bitna. Svako ko je prolazio kroz depresiju zna koliko je mračna i mučna i ako ste u stanju, na bilo koji način, pružiti pomoć, to morate uraditi!”

Za izvođenje u Crvenoj komuni, pred manjim brojem publike, je prokomentarisao da ga je vratilo u vrijeme samih proba kada su uobličavali predstavu “kad se stvori ta konekcija između izvođača i publike, mjesta i prostora, intimnosti, kada nam publika postane najbolji prijatelj onda se i predstava produži, kao što se i noćas desilo. Obožavam spontanost koju imamo tokom igranja ‘Svake divne stvari’ i ne slijedim slijepo koncepte da predstava mora da se odigra na određen način.”

Lea Jevtić je objasnila da je prvobitna ideja bila da “Svaka divna stvar” bude monodrama ali je Đorđević, negdje u procesu, odlučio da uključi i nju i to u više uloga. “Ja igram više likova smještenih u razne situacije a ujedno sam i rekviziterka, svjetlo majstor i sve ostalo. Sve mi je to ipak prijalo jer je ovo tema koja mene jako zanima i ovo je pozorišni način koji je nov, drugačiji, neviđen i samim tim mi je cijeli proces bio nevjerovatno uzbudljiv. Mislim da je Ninoslav uspio da iskoristi sve moje potencijale od muzike i pjevanja pa do glume. Iako je bilo potresno raditi neke scene pošto je dio tekst koji je originalan, ali je mnogo toga njegovo lično, gdje smo mi zajedno prolazili kroz to u pokušaju da na najbolji način sve provedemo na scenu. Nismo htjeli da ostanemo na površini ovoga teksta, da samo zagrebemo temu, već da odemo dublje i dalje i do suštine problema, ali se nadam da smo uspjeli da ne traumatiziramo publiku već da ostavimo pozitivan utisak.”

Emocija i zajedništvo koje prožima predstavu nikoga nisu ostavili ravnodušnim, a na kraju su glumci pozvali sve na scenu da se zagrle sa publikom i podjele šoljicu čaja i priče.

U predstavi igraju Ninoslav Đorđević, Lea Jevtić i mlade muzičarke Jovana Aranitović, Lana Dudić i Simona Mašić, učenice Srednje muzičke škole "Petar Konjović" Sombor. Za dizajn zvuka je zadužen Goran Kulić, a muzički saradnik predstave je Nikola Dragović.