Zapanjujuće je kako jedna značajna ideja može oblikovati društvo i njegova uvjerenja. Razmislite o ovome: Ako bogatima povećamo poreze, stopa zaposlenosti pada. Ova ideja zaista je u mnogome oblikovala ekonomski ambijent.
Ali ponekad ideje za koje smo uvjereni da su ispravne, u stvari su potpuno pogrešne. Na primjer, hiljadama godina ljudi su vjerovali da je zemlja centar univerzuma. Nije.
Takođe, kreirano uvjerenje da su bogati kreatori radnih mjesta i da zbog toga ne trebaju plaćati poreze, je podjednako pogrešno. Ja sam započeo i pomogao na desetine kompanija koje su inicijalno zapošljavale mnogo ljudi, ali ako nije bilo nikoga ko bi mogao priuštiti ono što smo imali prodati, sve bi te kompanije i ta radna mijesta isparila.
Zato sa sigurnošću mogu reći da bogati ljudi ne kreiraju radna mjesta. Kao ni veliki ili mali biznisi. Poslovi su proizvod životnog ciklusa između mušterija i poslova. I samo potrošači mogu staviti u funkciju ovaj virtuelni krug povećane potražnje i zapošljavanja, i u tom smislu, običan potrošač je u mnogome veći kreator radnih mjesta nego kapitalist poput mene. Zato kada poslovni ljudi uzimaju zasluge za kreiranje radnih mjesta to izgleda kao kad mala vjeverica uzima zasluge za evoluciju.
Istina je da stvari stoje upravo obrnuto. Bilo ko je ikad vodio biznis zna da je zapošljavanje novih radnika poslednji potez vlasnika. To je ono što radimo samo ako povećana potražnja potrošača zahtjeva to od nas. U tom smilsu, nazivati sebe kreatorima radnih mjesta nije samo netačno nego i neiskreno.
Zato su postojeća uvjerenja tako nestabilna. Kada izuzimamo bogate iz poreskih obaveza i namećemo im smanjene poreske obaveze a sve u ime stvaranja radnih mjesta, sve do čega vode te mjere je da bogati postaju još bogatiji. Od 1980 do danas ukupni prihod 1 procenta bogatih se više nego utrostučio, dok su efektivne poreske stope, otišle nadolje za 50%. Da je istina da manja poreska opterećena za bogate vode povećanju radnih mjesta mi bi se danas davili u radnim mjestima. Zato su nezaposlenost i nedovoljna zaposlenost na rekornom nivou. Drugi razlog zbog čega je ta ideja potpuno pogrešna je da nikada neće biti dovoljno bogatih ljudi da stvori sjajnu ekonomiju.
Neko kao ja zarađuje 100 ili 1000 puta više neko prosječan građanin ali ja ne kupujem 100 ili 1000 puta više robe. Moja porodica ima troje kola, a ja kupim samo par majica i pantalona godišnje, i kao običan Amerikanac, ponekad odem sa prijateljima na večeru. Ja ne mogu kupiti ničega toliko puno da nadnoknadim činjenicu da milion nezaposlenih ili neadekvatno zaposlenih ne mogu kupiti novo auto, garderobu ili uživati u večeri izvan kuće. Niti mogu nadnoknaditi pad potrošnje velike većine srednje klase koja jedva preživljava i koji su suočeni sa troškovima sa svih strana zarobljeni zbog stagnacije I ograničenih plata. Evo jedne nevjerovatn činjenice: da je prosječna američka prodica zadržala isti nivo prihoda koji je imala 1970 oni bi zarađivali 45.000 dolara više godišnje. Zamislite kakva bi naša ekonomija bila da je još tako...
(ostatak pogledajte na videu)
VEZANO: Kako graditi gradove u kojima će ljudi biti srećni
