Treba imati u vidu da je Uprava za vode 12. decembra 2008. godine donijela Rješenje o utvrđivanju zona sanitarne zaštite vodoizvorišta. Rješenjem su određene tri zone sanitarne zaštite: zona neposredne zaštite, uža zona sanitarne zaštite i šira zona sanitarne zaštite. Ovim Rješenjem je jasno naznačeno da je u zoni neposredne sanitarne zaštite dozvoljeno zadržavanje samo službenim licima (licima koja rade na objektu vodozahvata, nadležnim inspekcijskim službama i službama ovlašćenim za kontrolu ispravnosti vode), a drugim licima, samo uz odobrenje korisnika objekta za snabdijevanje vodom za piće.
Uža zona sanitarne zaštite mora biti pod stalnim sanitarnim nadzorom kako bi se obezbijedila zaštita vode od hemijskog, mikrobiološkog, radiološkog i drugih vrsta zagađenja. Zemljište u okviru ove zone može se koristiti u poljoprivredne svrhe, i to, za ispašu stoke za vlastite potrebe domaćinstava i kultivisanje zemljišta na i do sada korišćenim poljoprivrednim površinama, uz zabranu korišćenja pesticida i herbicida. Sječa drveća po obodu polja, treba da bude ograničena u cilju očuvanja sadašnjih prirodnih uslova.
U užoj zoni sanitarne zaštite zabranjeno je vađenje pijeska i šljunka iz aluviona Morače i iz glaciofluvijalnih sedimenata Grbavaca, na potezu od Lekića do Vukovačkog mosta, osim za potrebe regulacije riječnog toka, skladištenje čvrstog otpada bilo kog porijekla, transportovanje, skladištenje i upotreba otrovnih i štetnih materija (nafta, naftni derivati, hemikalije i sl.) i izgradnja industrijskih i drugih objekata koji bi mogli nepovoljno uticati na kvalitet vode izvorišta.
U široj zoni sanitarne zaštite zabranjena je izgradnja industrijskih i drugih objekata čije otpadne vode i druge materije iz tehnološkog procesa proizvodnje mogu zagaditi površinske i podzemne vode, osim objekata od posebnog značaja za odbranu zemlje.
U pojasu zaštite nije dozvoljena izgradnja objekata, postavljanje uređaja i vršenje radnji, koje na bilo koji način mogu zagaditi vodu ili ugroziti stabilnost cjevovoda. Regionalni vodovod, kao nosilac mjera zaštite u neposrednoj zoni sanitarne zaštite, je činio i čini sve da ona bude zaštićena prema najvišim standardima.
Nažalost, druge dvije sanitarne zone zaštite vodoizvorišta ,,Bolje sestre“ nijesu na adekvatan način čuvane. Nekontrolisana i nezakonita eksploatacija pijeska, izgradnja nedozvoljenih privrednih objekata i obavljanje drugih privrednih djelatnosti suprotno odredbama Rješenja, su svakodnevna praksa. Poseban problem predstavlja činjenica da se nelegalnom eksploatacijom pijeska, ali i neadekvatnim regulisanjem korita rijeke Morače, iskopi vrše ispod projektom dozvoljenih 10 mnv. Spuštanjem nivoa korita i obale (na 2,5 mnv) dolazi do ubrzanja kretanja vode (proticaja) koje se odražava na smanjenje prihranjivanja obalne aluvijalne izdani, sa kojom je povezano vodoizvorište „Bolje Sestre“. Svako remećenje tla u području karstnih izvora, posebno proboja sloja gline koji se nalazi ispod pijeska, dovodi do ozbiljnih posljedica, jer je teško predvidjeti kretanje vode na takvom terenu. Nažalost, sve navedeno je već dovelo do trenda pada izdašnosti izvorišta ,,Bolje Sestre“, a prijeti da ugrozi i kvalitet vode, kao i da dovede do  njegovog trajnog narušavanja.
Pored uspješnog sprovođenja mjera na zaštiti Zone neposredne zaštite, Regionalni vodovod u granicama svojih mogućnosti, nastoji da sprovede mjere zaštite i u ostale dvije zone. Uputio je preko 250 dopisa upozorenja i prijava za nekontrolisanu eksploataciju pijeska nadležnim institucijama (Upravi za inspekcijske poslove, Upravi za vode, Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, Ministarstvu turizma i održivog razvoja, Nacionalnim parkovima Crne Gore...). Svaki put je traženo hitno i sveobuhvatno preduzimanje mjera na zaštiti II i III zone zaštite vodoizvorišta.
Nažalost, ekološki genocid nad rijekom Moračom, doveo je do ozbiljne  devastacije izvorišta ,,Bolje Sestre“. Od početne izdašnosti izvorišta ,,Bolje Sestre” od 2600 l/s, došlo je do desetostrukog pada izdašnosti na 265 l/s, sa tendencijom da ovo  izvorište, koje je od UNESKO-a proglašeno za jedno od 150 najznačajnijih karstnih izvorišta u svijetu, nestane. Ovaj pad izdašnosti nastao zbog nelegalnih i nedozvoljenih aktivnosti u koritu i u priobalnom dijelu korita rijeke Morače, direktno utiče na nemogućnost obezbjeđivanja neophodnih količina vode za Crnogorsko primorje, kako u predstojećoj ljetnoj turističkoj sezoni, tako i u budućnosti.
Separacije i asfaltne baze, prema navedenim zakonskim propisima, nijesu nikada smjele biti u koritu i na obalama rijeke Morače, te su kao nelegalni objekti trebale davno, odnosno, bez odlaganja, biti uklonjene i neko bi trebalo da da odgovor zbog čega iste i dalje nesmetano funkcionišu. Nepreduzimanje mjera u ovoj oblasti dovodi u pitanje održivost projekta regionalnog vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja, jednog od najznačajnih infrastrukturnih projekata Crne Gore, vrijednog preko 120.000.000 eura, kao i realizovanje investicija u oblasti turizma na Crnogorskom primorju, u vrijednosti od preko 3 milijarde eura.
Regionalni vodovod je činio i čini sve što je u njegovoj nadležnosti i moći, te ne može snositi odgovornost za pad izdašnosti izvorišta ,,Bolje Sestre”, odnosno za nedostatak vode za potrebe Crnogorskog primorja. Tu odgovornost treba da snose nadležni državni organi, odnosno, lica koja su se nalazila ili još uvijek nalaze na njihovom čelu.
Zbog alarmantnosti situacije, Regionalni vodovod i ovim putem odlučno zahtijeva hitno uklanjanje svih privrednih i drugih objekata kojima je zabranjenja djelatnost u sanitarnim zonama zaštite vodoizvorišta, a koji mogu značajno ugroziti kvalitet vode, dovesti u pitanje mogućnost urednog vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja i osujetiti planove za predstojeću ljetnju turističku sezonu.