"Sve je tu domaće, autohtono, naše. U obnovi i gradnji imanja koristio sam brački kamen, tzv. benkovačku pancetarku, pa kamen iz Novigrada koji su klesali prije 200 godina. Ima tu i popovačkih ploča (Popovići, selo pokraj Benkovca, op. a.), kulira iz Podravine.... Kad sve bude gotovo, kad legalizujem sve objekte, baviću se agroturizmom i svojim gostima pričati priče o ulju, a za dobrodošlicu, iznad vrata uklesaću 'Svaki kamen svoju zemlju ljubi'", kaže Vlatković.

On kaže da Hrvatska trenutno u Evropi ima možda najkvalitetnija ulja, ali su po proizvodnji na samom dnu. Nemamo tako velike površine da bismo mogli raditi industrijska maslinova ulja, a nemamo ni,  kad je o maslinarstvu riječ, korporativni interes.

Naša je posebnost i u uređenju krajolika, međama koji omeđuju maslinike, imamo bioraznolikost, to nam daje komparativnu prednost. Kad imate hiljade kilometara nasada maslina, koje se beru kombajnom, onda to maslinovo ulje nije isto kao i ulje dobiveno od ovakvih maslina. Ovo se njeguje na potpuno drukčiji i prirodan način, uz primjenu ekoloških gnojiva, bez hemije. Ni Španci ni Grci ne mogu se baviti maslinarstvom na ovakav način jer to nije u interesu velikih lobija i firmi koje uvoze ulje. Naše su parcele manje, ali kudikamo više brinemo o nasadima. Na velikim plantažama atomizeri prskaju na sve strane jer ne bi očuvali toliku količinu maslina kad ne bi koristili hemiju. Ali šta nakon 30 godina kad upropastite i zatrujete zemlju? 

VEZANE VIJESTI: Prihvatili zahtjev predstavnika udruženja maslinara

Šta vi personalno očekujete od ulaska Evropsku uniju?


Očekujem više reda, i to je dobro za naše društvo u cjelini. Više reda po pitanju kontrole kvaliteta, proizvodnje. Siguran sam da će se ljudi koji rade poput mene izdvojiti i imati svoje mjesto pod suncem. Moj plan nije proizvodnja velikih količina, ali one će biti zaštićene. Nadam se da ćemo zaštiti naše autohtone sorte, kao što su i drugi napravili. I to ćemo morati zaštiti oznakom izvornosti. Velika je razlika između ulja geografskog porijekla i ulja s oznakom izvornosti koja jamči da je taj proizvod proizveden i prerađen na ovome tlu. Nedavno je to napravio Cres i svi bismo se morali ugledati na njih. Od Unije očekujem samo dobro, a ljudi koji nisu spremni na promjene očekuju minus. Korporativni interesi uvijek njeguju samo profit, a profit nosi rizik. U odgajanju ploda, u prerađivanju, u svemu. Korporativni rizici suvremenog svijeta i doveli su svijet na rub propasti. Ono što mi imamo, i to treba naglasiti i njegovati, jest i tradicionalna proizvodnja ulja.

Mlad ste maslinar, ali to se ne bi reklo po broju osvojenih nagrada i ugledu koji imate u maslinarskom svijetu.


Kad sam počeo osvajati medalje i pričati o svojim metodama uzgoja, neki su mislili da im solim pamet. Nisam se obazirao na to, 'furao sam svoj film' i to mi se dugoročno isplatilo. A moj je recept jednostavan: najbolja je maslina ona o kojoj se brineš, koju redovno zalijevaš, svakih sedam dana. Jadne su one masline koje ovise samo o kiši. I to je prošlo svršeno vrijeme. Lani sam ugradio sistem za orošavanje maslina koji je priključen na cisternu u kojoj se skuplja kišnica. Masline su ušle u moj život 2007. godine. Znate, moji su se bavili ribarstvom, kao i većina u Novigradu, ali mene to nije zanimalo. A opet, tražio sam ventil i tako se odlučio za masline. Možda i zahvaljujući bratu koji je agronom, koji je o tome znao mnogo više nego ja i puno mi pomagao. Zemlju koju je moja familija izgubila u agrarnoj reformi ponovno sam otkupio, raskrčio i maslinama se počeo baviti iz hobija. A želio sam i vratiti dug trudu naših djedova. Ideja vodilja bila je da na starim temeljima izgradim nove sadržaje. To je dobar spoj između ljekarske profesije i rada u maslinjaku koji je odmor, koji me raduje i puni. U maslinjaku je 27 sorti maslina, najstarije su sađene kada je počeo američki građanski rat. To su stari korijeni s mladim maslinama koji su više puta regenerisani. Podloga je naša stara oblica, a u krošnji je nova maslina, toskanska sorta. U svakom starom stablu imam različite sorte, a to daje specifičnost ulja. 

Nešto ste ipak znali o maslinama?


Moglo bi se reći da sam bio totalni početnik. Čitao sam stručnu literaturu, razmjenjivao iskustva s drugim maslinarima, a najviše slušao svoju intuiciju. Morate se prilagoditi mikroklimi. Maslina ovdje ili 500 metara dalje nije u istoj poziciji.

Struka je prepoznala taj kvalitet, a šta je s tržištem?

Ljudi imaju sve manje novca i prisiljeni su tražiti najjeftiniji i najdostupniji proizvod, često ne razmišljajući o kvalitetu.
 Masline nikad nisam tretirao hemijskim sredstvima. Ovo je lijepa pozicija, idealna za maslinarstvo, ima dovoljno sunca i vjetra. Vidi se to i po maslinjaku. Donji kosim dva puta, a gornji jednom. Tu su bure, one donose sol, a sol jod, i to ima zaštitnu ulogu po zdravlje maslina. Vjetar uvijek otklanja vlagu, a znamo da vlaga uvijek navlači bolesti. Nikad ne kosim cvijeće oko maslina, posadio sam oko 250 žižula, trešnje, smokve, murve. Ta bioraznolikost u masliniku je temelj uspjeha. Murve, recimo, privlače sve one predatore koji pomažu na ekološki način održati zdrav okoliš. Murve navlače ptice, bumbare, pčele, ose… Svako ima svoju zadaću u maslinjaku. To je jedan neprekinuti hranidbeni lanac. Na kraju stoji kvaliteta koja, istina, košta, ali tržište je veliko i uvijek postoje ljudi koji to žele i mogu platiti. A upravo to tržište postaje još veće i moćnije. Upravo bioraznolikost naglašavaju svi programi Evropske unije. Nakon što se zemlja decenijama uništavala hemijom, sada je imperativ vraćanje zdravom životu. Ja sve to imam u maslinjaku, i pri tome i 18 ljekovitih trava.

Radi li se tako u Španiji, Grčkoj, Italiji? Hoće li vaše ulje u Evropi biti prepoznato i kakve šanse ima pored maslinarskih velesila na Mediteranu?


Moje ulje već je prepoznato u Europi, ali problem je što imamo male količine, a cilj je vrhunski kvalitet. Velike maslinarske zemlje imaju i vrhunskih ulja, ali mi se s njima ne možemo upoređivati po količini proizvodnje.

Kakvi su vam dugoročni planovi? Vaših ulja sada nema u trgovinama.


Osim maslinarstvom, želim se baviti agroturizmom i ne želim da se moje ulje prodaje u trgovinama. Za to, ponajprije, ne postoje tehnički uslovi jer se ulje mora čuvati na propisanoj temperaturi. Ulje nije vino da možete bezbroj butelja isporučiti u određenu trgovinu ili supermarket. Jedan restoran u Zadru koristi moja ulja, ali ja im ulje nosim svaki dan jer se drukčije ne može sačuvati kvalitet i pravi ukus. Ulje se mora čuvati na 18 stepeni, u tamnom prostoru, u tamnim bočicama i kontinuiranoj temperaturi. Kod mene non-stop radi klima. A što se događa u trgovinama? Preko dana je 30 stepeni, zimi temperatura padne pa se ulje kristalizira i automatski se degradira kvaliteta.

Vi, dakle, želite da ljudi dolaze k vama kušati ulje?

Meni je cilj da ljudi dolaze ovamo, ne moraju čak ništa ni kupiti, ali ja ću im dati da kušaju pravo ulje i nešto nauče o njemu, kao i o podneblju. Evo, nedavno je bila jedna grupa turista, došli su razgledati, kušati i na kraju kupili pet litara ulja. Kad su sve vidjeli, znali su o čemu pričam. Meni nije cilj proizvesti 5000 litara. Ulje pakujem isključivo u male boce, da čovjek u njemu istinski uživa. Ako je pakovano u litarskim bocama, mora se stalno trošiti jer svaki put natprostor u boci degradira ulje. Zato su idealne bočice. Cijena moga ulja je 17 eura, ali morate znati da se masline ručno beru, da je rezidba velika stavka na koju otpada 20-30 posto troškova, da morate kositi, frezati…, a 90% poslova sam radim.

Ipak, želite da sa vaše ulje znaju i u Oslu i u Londonu, da turista koji sleti na zadarski aerodorom potegne do Novigrada samo po vaše ulje. Kako u marketinškom smislu želite iskoristiti ulazak u Uniju?


Već sada imam saradnju s jednim hotelom, oni dovode goste, kušaju ulje i kupe ga ako žele. Sve svoje ulje prodam u toku sezone. Planiram, osim kušaonice, ponuditi i smještaj. Ali tu su na potezu i županija i turistička zajednica koje najzad moraju napraviti maslinarske i vinske ceste jer bez toga mnogi proizvođači neće moći prodati svoje proizvode. U tome se itekako moramo ugledati na Istru i koristiti njihova iskustva. Ma, sve smo to već trebali napraviti, ali ako se i sada krene u taj projekt, biće dobro. Ulaskom u EU biće sve veća konkurencija, na naše tržište doći će mnogo više ulja nego što ih ima sada i cijena će padati. A budući da ljudi imaju sve manje novca, kupovat će se ulje po 5 eura za litru. Zato mene trgovina ne zanima, nego ovakva ekskluzivna prodaja. A što se reklame tiče, zasad se sve odvijalo usmenom preporukom koja je stizala i do Osla i do Londona.... A sad će i dalje.

To je najvažnije stablo

Što biste danas preporučili nekome tko se želi baviti maslinarstvom?

Maslina je specifična voćna vrsta koja je jedinstvena i najbolja. Maslina je u preduzetničkom, vjerskom, kulturološkom, mitskom i zdravstvenom smislu najvažnije stablo. Ona je bila i ostala temelj na kojemu su izgrađene civilizacije, egipatska, rimska i grčka, a i danas čovjeku na Mediteranu ona predstavlja sve, cijeli život. Ona je, ne samo simbolično nego i stvarno, dio naše istorije, a kako su ovdje bili Rimljani, i oni su nam jednim dijelom udarili temelje maslinarstva. Onaj ko to prije shvati, taj će uspjeti, a oni koji to odbijaju, neće. Dug je put u poljoprivredi do postizanja uspjeha i do povratka uloženih sredstava, ali ja sam se odlučio za kvalitet, i to vrhunski. I tako namjeravam raditi i dalje.

Izvor: poslovni.hr