"Već duže vrijeme koristim UBER ovdje u USA, i sada mi je jasno da će klasična taksi udruženja nestati sa planete Zemlje u roku od nekoliko godina. A evo i zašto:

- Prije nego što pozovete vozilo, vidite unapred koliko će da košta vožnja do destinacije. I toliko ćete da platite. Kada se vožnja završi, samo kažete "do viđenja" i izađete napolje, nema nikakvog razgovora o parama. Sve se skida sa kartice matematički precizno.

- Sistem ocenjivanja vozača je perfektan. Nakon svake vožnje morate da ostavite ocjenu vozaču od 1 do 5 (anonimno, vozač neće znati šta ste ostavili). Ukoliko prosečna ocjena padne ispod 4.5, vozač se isključuje iz Ubera. U prevodu - svi oni taksisti koji traže ribama broj telefona ili vas gnjave pričama o tome kako bi oni vodili državu, ne bi istrajali ni dva dana na Uber sistemu.

- Sistem je nedodirljiv, jer je centrala u Americi. Nema onog taksiste koji može da se bahati kako hoće jer je brat od strica vlasnika taksi udruženja.

- Ne morate da se mislite gde je auto i kad će doći - dok čekate vozilo, tačno vidite gde je i iz kog pravca vam se približava.

- Automobili su besprekorno čisti, atmosfera prijatna. Razlog isti - svi drugi bi brzo dobili niske ocene.

- Sistem štiti i vozače. Vozači ocjenjuju putnike baš kao i putnici njih. Ukoliko neko ulazi pijan, povraća po kolima ili ne poštuje vozača na bilo koji način, dobiće niske ocjene od vozača i Uber mu neće dati da koristi aplikaciju. Nema veze što ima pare.

Prije neki dan mi je došao novi crni BMW. Ulazim unutra, vozač mega šmeker, liči na Morgana Frimena. Sa ozvučenja ide neki jazz, auto miriše na svježinu. Poslužio me čokoladicom i dao mi je flašu vode na poklon. Cijela vožnja kao kod nas od centra do NBGD, koštala me je 7 dolara (u San Francisku, jednom od najskupljih gradova na svijetu).

Sve u svemu - Uber je za klasičan taksi isto što i kompjuter za pisaću mašinu. Ovdje više niko ne govori "zovem taksi", već "zovem Uber". Ušlo je u jezik kao normalna fraza za samo par godina."