Rediteljka Lidija Dedović je, u riječi reditelja, istakla da se radnja romana “Smrt i njeni hirovi” odvija u neimenovanoj državi u kojoj nastupa besmrtnost. Smrt prestaje da radi jer nije uspjela ubiti jednog umjetnika koji je bio na redu za umiranje. Ta država može biti bilo koja današnja država, jer svaka na svoj način trpi apokalipsu. Kada nema smrti, nema pravila, granice nestaju i sve se urušava. Prestup postaje jedini spas.

Nakon izvedbe u Budvi, Dedović je izjavila da je rad na predstavi započeo još 2020. godine, prije pandemije.

“Premijera je trebalo da bude izvedena tokom jednog realnog perioda, prije nego je pandemija sve zaustavila. Predstava je stala baš u trenutku kada se Crna Gora zaključala. Ta neobična okolnost prati predstavu, premijera nije izvedena i čekali smo pune četiri godine, zbog raznih okolnosti koje su se vremenom nagomilale, da bismo napokon izašli pred javnost. Taj nemir i ushićenje da konačno izvedemo nešto što smo napravili prije četiri godine bio je ogroman. Prvi put sam se našla u takvoj situaciji zajedno sa glumcima jer smo se pitali kako sada da izvedemo nešto što smo stvorili prije četiri godine i da ga vratimo u nešto što je danas još aktuelnije nego tada”, rekla je Dedović i dodala da sada shvata da je ova predstava ekskluziva ovog vremena.

“U smislu da imamo barrique predstavu, dakle predstavu koja je odstojala u nekom buretu četiri godine pa su se osjetili neki mirisi i posebna čula jer su glumci nju usvojili i tijelom i duhom, inteligencijom i čulnošću. Izuzetno je izazovna predstava, sve leži na davanju i energiji i zaista sam srećna kada vidim taj timski duh koji se gradi u predstavama. Oni su svi tu zatvoreni na sceni kao što smo i mi u nekom smislu zatočenici života koji ima svoju konačnost, a na kraju kada se desi neki novi izazov, otvaraju se teme koje su zapravo društvene anomalije.”

Dedović je naglasila da imamo fantastične umjetnike i da uvijek navija za crnogorske glumce.

“Ali i muzičare u ovom slučaju. Nisu svi oni samo ljudi koji su završili akademije i postižu rezultate govoreći tekstove, već zaista posjeduju velike kvalitete i vještine, a to Saramago i ističe u romanu. On apostrofira ljubav i umjetnost, ali je umjetnost iznad svega i umjetnost je na kraju krajeva besmrtnost u kompletnom smislu. Najviše sam zadovoljna zajedničkom kreacijom koju smo stvorili radeći zajedno”, istakla je ona.

Glumac Lazar Dragojević je rekao da su predstavu prvi put igrali na otvorenom.

“Ovo je predstava u kojoj sam kao glumac uživao u transformaciji iz jedne krajnosti u drugu. Ako bih ulazio u dublji aspekt ove predstave, rekao bih da jedan lik koji se pojavljuje na početku i predstavlja sve dobro, shvata da s tim dobrim ne može mnogo postići i prelazi u drugu krajnost. I tu se sada postavlja pitanje šta u životu treba raditi. Da li treba ćutati i trpjeti ili se okrenuti krajnostima gdje se stvarno profitira? Ja lično to nikada ne bih uradio, još uvijek imam takvo mišljenje, ali moj lik u predstavi bira drugačiji put. Nadam se da je poruka stigla do publike i da će sami procijeniti šta treba raditi. Prvi put smo večeras igrali ovu predstavu na otvorenom i zaista daje neku novu dimenziju i potpuno drugačiju igru. Mi smo zadovoljni”, izjavio je Dragojević.

Adaptaciju potpisuje Kata Đarmati, dramaturškinja je Stela Mišković, kompozitorka Irena Popović-Dragović, scenografiju i dizajn svjetla radio je Branko Hojnik sa asistentkinjom Andrejom Rondović. Kostimografkinja je Lina Leković, pokret je radio Gregor Luštek, instruktorka stepa Vera Tsarikovskaia, asistentkinja režije Anđelka Nenezić. Izrada maski povjerena je Ivanki Vani Prelević, lektorka je Jelena Šušanj, a izvršna producentkinja Nela Otašević.

Uloge tumače: Nada Vukčević, Dejan Ivanić, Ana Vučković, Julija Milačić Petrović Njegoš, Jadranka Mamić, Nikola Perišić, Omar Bajramspahić, Lazar Dragojević, Predrag Pavićević. Muzičari su Marija Mitrović i Mladen Nikčević.