Na 5. festivalu “Šabačko proleće” u organizaciji Šabačkog pozorišta, u oktobru mjesecu, nagradu za najbolju žensku ulogu u predstavi žiri je dodijelio Emini Erol za ulogu Vere Kroner. Posebno priznanje ansamblu i koproducentskim kućama je i to što je predstavi „Upotreba čoveka“ na istom festivalu dodijeljena i Nagrada publike. Predstava je u junu mjesecu osvojila četiri nagrade na 25. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu "Bez prevoda" održanom u Užicu. Boris Liješević je nagrađen za režiju „Upotrebe čoveka“, kao i predstave „Čitač“, uz obrazloženje da je u njima „uspješno povezao sredstva nekadašnjeg ekspresionizma sa modernim scenskim jezikom“. Članovi žirija dodijelili su priznanje za najbolju scenografiju Željku Piškoriću, a Marini Sremac za kostimografska rešenja, dok je nagrada za najboljeg mladog glumca, kao i nagrada Politike „Avdo Mujčinović“, dodeljena Aljoši Đidiću.
Predstava „Upotreba čoveka” traje dva sata, tokom kojih se, kako je navedeno u pratećem materijalu, govori „o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma te ne preduzimaju ništa, iako im sve govori da treba bježati i spasavati se. Sigurni su da razum uvek na kraju nadvlada. Glavna junakinja Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, biva deportovana u Aušvic 1943, sa svojom i ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum. Pitanje kojim se bavi predstava jeste da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? (...) Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu, bilo je glavno pitanje tokom rada na ovoj predstavi. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono što vrijeme od njega traži. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije ni desio.”
“Čitajući roman, imali smo utisak da čitamo neke savremene hronike i da dobijamo poruke za naše vrijeme. Jedna od najznačajnih takvih je koketiranje sa opasnim idejama koje svoj korijen imaju u fašizmu, a završavaju se u gasnim komorama. Sve nas je podsjećalo na ratove koje pamtimo. Zato je predstava u Sarajevu snažno rezonovala. Kako su samo razumjevali te ljude koji se do zadnjeg časa nadaju da ludilo ne može biti jače od razuma, a kada shvate da nije – već je kasno. Već kucaju na vrata i vode nas. Rat je uvek jedan te isti, gdje god bio. Povodi su različiti, ali se uvek svede na isto”, riječi su reditelja Liješevića o predstavi.
Režiju je uradio Boris Liješević, dramaturgiju Fedor Šili, scenografiju Željko Piškorić, kostimografiju Marina Sremac, a muziku Stefan Ćirić.
U predstavi igraju: Emina Elor, Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović, Aljoša Đidić i Ognjen Petković.
Predstava je na programu i 19. avgusta, na sceni između crkava u 21 čas.
