Riječ je o zahtjevnom umjetničkom poduhvatu i prvoj pozorišnoj adaptaciji Bećkovićevih djela, a autorski tim opredijelio se za poeme „Bogojavljenje“, „Nož“, „Ovo i ono“ i esej „O budalama“, djela koja izvorno, ali i u dramskom formatu, donose anti-ratnu poruku ukazujući na tragičnost podjela na našim prostorima, složenost međuljudskih odnosa, ali i odnos pojedinca prema Bogu.

„U vreme Bogojavenja probudim se, kukavac, od jada mi se zanebesalo, pa mislim: šta bi bilo da se, ne daj Bože, pojavi Bog“, replika je iz istoimene poeme koja se provlači kao lajtmotiv kroz cijelu predstavu. U tom smislu, ona se pojavljuje i kao izvor iz kojeg proizilaze dramski tokovi i lične dileme likova, koje ubjedljivo dočaravaju glumci Nebojša Milovanović, Milovan Filipović i Svetozar Cvetković.

Lični preobražaj u ovom pozorišnom komadu, na dubok i uvjerljiv način, predočen je kao put za prevazilaženje teškog bremena prošlosti, uz sva individualna i kolektivna iskušenja koja takvo stremljenje sa sobom nosi, što je aktuelna poruka i mogući put ne samo u balkanskom, već i u širem, svjetskom kontekstu.

Lični preobražaj, na koji nas poziva predstava „Bogojavljenje“, neminovno vodi ka Bogu – ka dijalogu čoveka sa Bogom, neizostavno i ka pokajanju čiji plodovi mogu biti zalog za srećniju budućnost i novu stvarnost.

Nakon jednoiposatnog izvođenja publika je gromoglasnim aplauzom nagradila glumačku ekipu, a posebne ovacije upućene su i gospodinu Bećkoviću koji je prisustvovao premijeri.

„Istina je našega vremena da svaka knjiga ima sadržaja koliko ima čitalačkih doživljaja. Ovo je jedan doživljaj moje poeme i djelo Ane Đorđević i glumaca, tako da moj utisak je ravnopravan sa njihovim, ali nema nikakvu prednost. Sa uživanjem sam gledao i mogu samo da čestitam i autorima, i glumcima, i producentima na tome što je ovdje, između crkava u Budvi, izvedena ovakva predstava i da su glumci junački iznijeli tekst i svoj doživljaj teksta. Ana Đorđević je napisala novu poemu, novu verziju i ćerku moje poeme“, istakao je Bećković.

Glumac Svetozar Cvetković istakao je da se tim koji stoji iza predstave vrlo temeljno bavio idejama Bećkovića i rediteljke Đorđević, te izrazio zadovoljstvo što je njihovo zalaganje prepoznala i publika.

„Ja prvih sat vremena sjedim u šatoru, onda slušam kako publika reaguje i tačno su se osjetile decentne reakcije na određene stvari koje su vezane za Matijinu filozofiju i za njegov rječnik. To je zapravo jedan jako gust, filozofski rječnik, koji se prenosi iz prošlog u ovaj vijek na jedan zanimljiv način. I to ne samo u njegovim sjajnim izvođenjima, a on ih priređuje jednom godišnje, već i u ovom pozorišnom izvođenju koje, očigledno, ima smisla“, kazao je Cvetković.

Milovan Filipović osvrnuo se na sam tekst, naročito na problematiku ličnog preobražaja.

„Negdje u podnaslovu ove predstave stoji i „opraštanje“. Kada se molimo, molimo se za oprost grijehova i loših stvari koje smo radili, ali, kao što je prikazano i u predstavi, nisam siguran koliko smo u tome spremni da odemo do kraja. U redu, mi tražimo opraštanje, ali pokajanje je nešto drugo. I vidjeli ste u predstavi da većina ljudi na korak od pokajanja odustaje, odnosno predomisli se i do istinskog pokajanja rijetko kad dođe. Na kraju krajeva, živimo i u vremenu kada se stalno raspravlja o tome ko je kriv, ko je kome kriv, ko nam je za šta kriv, da li je bolje ovo ili ono... i to su ta neka pitanja koja smo htjeli da postavimo. Sudeći po tome kako je publika danas reagovala, i na kojim mjestima, a bilo je i smijeha i suza, smatram da smo postavili prava pitanja“, naveo je Filipović.

Utiske nakon premijere sumirao je i Nebojša Milovanović, ukazavši da je posredi nešto što se ne radi svakog dana.

„Naravno, govorim o velikim riječima, mislima i poeziji Matije Bećković, ali i o tekstu Ane Đorđević, a jedna naša koleginica koja je bila u publici kazala je da je predstava na nivou antičke drame. Naša glavna bojazan bila je da to ne ostane hermetično i zatvoreno, već da dopre do publike. Jer je to toliko gusto u materijalu, toliko satkano od riječi i misli. Nama je jasno, mi smo u tome i bavimo se time, ali za nekog ko prvi put sluša nije izvjesno da li će da dopre do njega i da li će u nekom momentu nastati zasićenje. To su zaista antičke, biblijske situacije i vrlo sam zadovoljan kako je publika prihvatila našu izvedbu“, kazao je Milovanović.

Predstava „Bogojavljenje“ nastala je u koprodukciji Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva, Nikšićkog pozorišta i Beo Arta.

Producent je Boris Mišković, scenografiju i kostim potpisuje Adrijana Pajić, dizajn plakata Marinko Lugonja, a autor fotografija je Miloš Obrenović.

Festival „Ćirilicom“ do 17. septembra organizuju Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore.

Manifestaciju su podržali Opština Budva i Turistička organizacija opštine Budva.