Tih dana došao je iz zatvora u Gracu David Ljubiša koji je na povratku kući svratio u Zagreb, gdje se znalo za propast Austrije i već se osjećalo rasulo. Tu je dobio instrukcije da se odmah formiraju u svim krajevima koji su bili nekad pod Austrijom, a gdje su živjeli Srbi, Hrvati i Slovenci narodna vijeća koja bi vršila funkciju vlasti do dolaska srpske vojske. Tako je sazvan narod pa je u Budvi formirano Narodno vijeće koje je odmah mobilisalo sve stare i mlade stanovnike koji su se tu zatekli pa su preuzeli vlast i pristupili razoružavanju do tada moćne i samohvalisave carske armade. Na brdu Dubovici i mjestu Topliš postavljene su jake straže Narodne garde, dobro naoružane oružnjem austrijske soldateske.
Narodno vijeće je naredilo, pored ostalog, da svi austrijski vojnici koji su iz jugoslovenski krajeva odmah moraju na vojničkoj kapi prikačiti nacionalnu zastavu. То је sa oduševljenjem prihvaćeno. Organizovana je grupa naših djevojaka koje su dijelile trobojne pantljike i prikačivale ih na kapama kako je ko želio. Svi vojnici i oficiri Srbi odmah su prikačili srpsku zastavu. Dalmatinci su se svi odazvali i stavili jugoslovensku zastavu, dok su drugi djelimično prihvatili i otišli preko Topliša, ne vjerujući još da je nestala velika Austrija i njen Karlo.
Tada se počelo sa pripremama za dolazak srpske vojske pa je formiran Odbor žena koje su čistile kasarnu, spremale krevete i svečanu hranu za pobjedonosnu vojsku. Kitile su se ulice i na gradskim vratima postavljeni su slavoluci.
Konačno osvanuo je taj veliki dan. Na Mitrov dan 8. novembra 1918. godine u 13 časova stigla je putem preko Brajića prva četa pješadije i mitraljeski vod. Mislim da je suvišno opisivati sa kakvim oduševljenjem su bili dočekani. To slavlje je trajalo dalje danima. Igrala su se kola i pjevalo... (AB, FD).“
Milo Ljubiša
* * *
Zapis Mila Ljubiše se čuva u Državnom arhivu Crne Gore – Odsjek Budva (AB, FD).
* * *
Obljavljeno u monografiji dr Miroslava Luketića „Turizam u Budvi: 1918–1941“
(Budva, 1997), str. 276–277.
