Pored makar jednog rečnika starih izraza iz Boke i Paštrovića svjedoci smo da ovdje u ovim selima još primorci znaju reć' da idu "u brdo", kad' idu "gore" u svoja sela podno brda - a između neba i mora.
Zaleđe opjevane i proslavljene obale Boke i Paštrovića čini ništa manje zanimljiv lanac - vijenac planinske oblasti koji se nadvija kao zaštitnik i pratioc, svjedok života kraj mora.
Budva će pući od muke, i to bukvalno! Puca, od obale, tamo gdje najmekša, najosetljivija. Velika rupa u zemlji – u duši se pojavila i popucao je asfalt… Ravnomjernom linijom u dužini od oko 50 metara otvorila se ulica koja vodi do starog grada– najstarijeg na ovom diejlu Jadrana. O da, starijeg i od Kotora. Oće zemlja da zaplače. A kako da to osjete oni koji zemlju ne gledaju kao ženu, jer to vam je zemlja – hrani se, njeguje, čuva i sjemenom se dariva, a onda rađa novi život, obnavlja i tvori vječnost. To je tvoje parče zemlje, čuvaj ga, ne može niko drugi da ga ima, zemlja je žena, majka, ne možeš to dati, izdati…