Balša, dugogodišnji donator Crvenog krsta Budva, okupio ih je da zajedno podijele trenutke radosti. Priče su same tekle, o starim vremenima, o lijepim i manje lijepim danima, ali najviše o zahvalnosti.
On se, kao i uvijek, samo skromno nasmije. Nije navikao na hvalospjeve, jer ne pomaže zbog priznanja, već što vjeruje da tako treba. Ali one su znale. Znale su koliko puta im je pomogao, koliko puta ih je podržao, koliko puta je bio uz njih kada su mislili da su zaboravljeni.
Zato se danas, nije samo ručalo. Slavila se dobrota, humanost, nesebičnost i ljubav prema ljudima čovjeka koji nikada ne zaboralja starije i koji zna da je humanost djelo, a ne riječ.
