Navedene informacije su netočne, sve odabrane kompanije na prvom javnom nadmetanju za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika imaju besprijekorne reference i standarde po pitanju sigurnosti i zaštite okoliša.

Nije istina da je Marathon Oil „našao svoje mjesto na listi sto najvećih korporativnih zagađivača zraka u SAD-a“ i to na 67. mjestu kako se navodi u članku, nego je riječ o kompaniji Marathon Petroleum, odvojenoj kompaniji koja od Marathon Oil-a zasebno kotira na burzi. Marathon Petroleum se isključivo bavi rafinerijskim biznisom, a rafinerije jesu zagađivači.

Što se tiče prikazanih incidenata, isključivo se 3 odnose na manje izljeve nafte u periodu od 1964. do 2009. godine, dok se primjerice u Jadranskom moru godišnje detektira u prosjeku 200 izljeva nafte s tankera. Naime, naftne kompanije dužne su prijavljivati i najmanje izljeve i oštećenja na naftnim cjevovodima koje se na dnevnoj bazi detektiraju i saniraju. Dakle, svaka kapljica nafte koja se izlije iz naftnih cjevovoda mora se prijaviti te se ista rutinski sanira na dnevnoj razini.

Što se tiče prikazanih incidenata u Nigeriji, sve su se dogodile isključivo na kopnu na naftnim cjevovodima, a posljedica su krađa nafte iz naftnih cjevovoda kao i terorističkih napada, što se na žalost tamo svakodnevno događa.

Kod spominjanja OMV-a u Novom Zelandu došlo je do prijave pojave naftne mrlje koja se nikada nije dokazala. Naime, odmah po dojavi helikopterima se pregledalo područje te ista nije nikada uočena. Također, bitno je napomenuti da se incident u Rumunjskoj dogodio uslijed manjeg puknuća naftnog cjevovoda na kopnu.

Prilikom odabira kompanija na prvom javnom nadmetanju, a kako je i jasno komunicirano u javnosti, naglasak je bio na besprijekornim standardima po pitanju zaštite okoliša i referencama te odgovorno tvrdimo da sve odabrane kompanije imaju besprijekorne reference i standarde po pitanju zaštite okoliša.