Izlet i proslava 9. maja 1864 godine nakon obnove ove crkvice bili su naročito svečani.
U 8 sati ujutru krenuli su izletnici sa 12 barki. A još prije toga na ostrvce je stiglo nekoliko Budvana da okite crkvicu i prostor na kome će se održati svečanost i da pucanjem iz prangija dočekaju izletnike. Svaka obitelj donijela je sa sobom kuhinjsko posuđe i svakovrsne hrane i pića.
Pošto je završena ceremonija na groblju, počelo je narodno slavlje. Muškarci su posijedali za stolove, nad kojima je bila razapeta duga tenda. Žene su zapalile improvizovana ognjišta i dale se na spremanje ručka. Miris suve borovine što je gorjela miješao se sa mirisom svakovrsnog pečenja. Začas su se na kamenim stolovima , koje su Budvanke prekrile stolnjacima , našle flaše raznih pića - sve do šampanjca. A već nakon prvih gutljaja - zaorila se pjesma i počele su zdravice.
Zagrijane glave izletnika hladio je maestral, koji je toga dana bio prilično jak, a uskoro je prispio i ručak - obilan i dobro pripremljen. Svakoj domaćici bilo je naročito stalo da se istakne sa kolačima, koje je pripremila prije par dana u svojoj kući.
U tri sata po podne, obnovljen je stari običaj gađanja kokota. Tom prilikom su se istakli , kao najbolji strijelci Đuro i Aleksandar Medin, Pjero i Stefan Mikula, Jefto Bralić, Niko Indijanović i Niko Slovinić.
Poslije podne, oko 4 sata, stigla je iz Budve i druga grupa izletnika i činovnici i oficiri austrijskog lovačkog bataljona - talijani s vojnom muzikom. S njima je dosao i načelnik Budve Dionizije Ivanis.
Čim je zašlo sunce - počeo je ples. Budvani su prvo igrali narodna kola a zatim, da bi zadovoljili strance, plesali okretne igre i neke talijanske plesove. Zabava je potrajala do 8 sati uveče.
A tada su se izletnici ukrcali u 20 čamaca rasvijetljenim paloncinima i jedan za drugim plovili prema Budvi, dajući sliku venecijanske večeri. Na čelu flote išle su barke sa muzikom. čim su prispjeli na obalu , poređali su se u parove , muškarci su uhvatili dame pod ruku i s muzikom na čelu i poskakujući od raspoloženja, prodefilovali Budvom do kafane Badnjakovića, gdje su mnogi nastavili da se zabavljaju dokasno u noć.
.
(preuzeto iz knjige ,,Iz stare Budve,, Nikole Vučkovića)